Osnovna škola Ivana Kozarca Županja

           Brzim i nekontroliranim razvojem čovječanstva, osobito nakon industrijske revolucije, došlo je do narušavanja ravnoteže prirodnih  zemljinih procesa. Kao posljedica uslijedile su klimatske promjene koje su posljednjih godine sve uočljivije: porast globalne temperature, oštećenje ozonskoga omotača, porast količine ultraljubičastog (UV - Ultra Violetno) zračenja koje dopire na Zemlju, pa time i porast kožnih oboljenja, otapanje ledenjaka, učestalije poplave i orkanska nevremena itd.

     Godine 1974 F. Sherwood Roland i Mario Molina dali su uznemirujuće znanstveno predviđanje: ukoliko industrija nastavi oslobađati u atmosferu spojeve koji uništavaju ozonski omotač, koncentracija ozona u stratosferi smanjiti će se 7 do 13%. To znači da će ozonski omotač biti ˝tanji˝, a količina UV zračenja koje dospijeva na površinu Zemlje pojačana. Već tada uočen problem smanjenja ozonskoga omotača, naveo je 22 zemlje svijeta da 16. rujna 1987. godine, u Montrealu, potpišu međunarodni ugovor: ˝Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač˝. Upravo stoga taj je dan proglašen Danom zaštite ozonskog omotača.

Neki od postupaka koje svaki čovjek može učiniti:

1. Razvrstavati otpad kako bi se smanjila njegova količina na odlagalištima i kako bi se postigla gospodarska dobit njegovom preradom.

2. Bolje izolirati stambene objekte radi što manje potrošnje energije za zagrijavanje istog.

3. Razmisliti o ugradnji solarnih ćelija i dr. alternativnih načina korištenja energije.

4. Prikupljati papir kako bi se što manje sjekle šume.

5. Koristiti bicikle ili jednostavno prošetati umjesto korištenja automobila na kratkim relacijama.